Autor: Gordana Pikutić

​Križobolja je jedan od najučestalijih zdravstvenih problema današnjice, procjenjuje se da oko 80% populacije boluje ili je tijekom svog života osjetilo bol u donjem dijelu leđa.

Donji dio leđa je mjesto na kojem se naše noge, preko zdjelice, spajaju na kralježnicu. Zbog sjedilačkog načina života, nedovoljno kretanja i generalne zapuštenosti tijela, može doći do niza stanja koja mogu poslužiti kao podloga za nastajanje akutne pa i kronične boli, ozljeda i trajnih deformiteta.

Kako bismo mogli yogom (asanama) pozitivno utjecati na probleme u donjem dijelu leđa, osvrnuti ćemo se na fizičke uzroke nastanka boli kako bismo što bolje razumjeli što se to u tijelu događa i kako i sa kojim položajima to točno ispraviti.
​
Osim zapuštenosti tijela i lošeg držanja, postoje i metafizički uzroci nastajanja boli u kralježnici, koji su vezani uz naše misli, osjećaje i uvjerenja na koja smo pogrešno programirani još od malih nogu. Osvrnuti ćemo se i na njih kao na upozorenje koje nam naše tijelo daje kako bismo konačno razmotrili načine razmišljanja i stavove o nama samima, svom životu i o životu generalno. Yoga nam nudi i taj vid pomoći.

• Treći mišić kojeg bih voljela spomenuti je maleni, relativno nepoznat, mišić u donjem dijelu leđa koji svojim izgledom podsjeća na krušku, a zove se kruškoliki mišić ili m. piriformis. On nam je zanimljiv zbog svoje lokacije. Naime smješten je duboko ispod mišića stražnjice, tik uz mjesto na kojemu ishijalni živac (n. ishiadicus) izlazi iz leđne moždine. U nekim slučajevima ishijalni živac čak i prolazi kroz sam mišić. Ukoliko je mišić skraćen ili u grču, pritišće živac i tako uzrokuje probadajuću bol. Ta pojava je toliko česta da je čak dobila i naziv Sindrom piriformis.

​Kako bismo relaksirali i istegnuli mišić koristiti ćemo vježbu koja ciljano isteže upravo taj mišić, a to je položaj goluba u nekoliko svojih varjacija, Eka pada rajakapotanasana kao i vježbu otvaranja kukova dok ležimo na leđima Supta kapotasana.

Ako nam se, kao učitelju yoge, dogodi da nam se za pomoć obrati osoba koja ima ovakvu vrstu ozljede, treba biti jako oprezan.

Nakon što je osoba prošla kroz akutnu fazu ozljede i otklonila početnu bol, može lagano pristupiti vježbanju tj. procesu u kojem treba poboljšati funkciju same kralježnice. Pri tome je dobro zatražiti na uvid liječničku dokumentaciju da vidimo na kojem mjestu se nalazi hernija, da li je disk iskliznuo prema naprijed ili prema natrag i prema tome odrediti način rada.

Započeti ćemo sa laganim vježbama istezanja i mobilnosti kralježnice, izbjegavajući kritične položaje, u 90% slučajeva to su svi zakloni trupom tj. back bendovi.
​
Poraditi ćemo na jačanju mišića zdjelice i ukazati na njeno pravilno držanje kako bismo rasteretili bolno mjesto.
Uz višemjesečni strogo individualni pristup, osoba sa ovakvom ozljedom moći će izvoditi zahtjevnije asane. Ozljeda nikada neće u potpunosti nestati, ali uz odgovarajući pristup, može doći do takvog poboljšanja da ozljeda osobi ne radi nikakve probleme ni ne uzrokuje bolove.

​Yoga nam već tisućama godina govori nešto što u posljednje vrijeme dokazuje i moderna znanost, a to je da um utječe na materiju. Shodno tome znači da bismo istinski uzrok fizičkih problema i boli u leđima, ako smo voljni malo dublje pogledati u sebe, mogli pronaći u svom umu. U svojim navikama, obrascima razmišljanja i djelovanja, u svojim uvjerenjima pospremljenima duboko u svojoj podsvijesti iz koje jedva primjetno, ali čvrsto i dosljedno oblikuju naš život i posljedično stvaraju svu paletu raznih stanja vezanih za naše tijelo.

Budući da smo rođeni u ovom fizičkom svijetu, uvjetovani smo od prvog dana. Onog trenutka kada nas je majka primila u ruke i osjetila zabrinutost, osjetili smo je i mi. Uvjetovani smo svim emocijama, mišljenjima, stavovima i postupcima koji u početku dolaze od naših roditelja, zatim od naše okoline. Budući da kao mala djeca nismo imali razrađen mehanizam za razlikovanje ispravnog od neispravnog, u sve smo to povjerovali i tada je nastala većina naših podsvjesnih programa.

Velika većina onoga u što smo povjerovali u potpunoj je suprotnosti od naše Istinske Božanske prirode pa samim time ta uvjerenje možemo nazvati pogrešnima. Kada čovjek zaglavi u pogrešnim uvjerenjima, svu bol koju u tijelu osjeti može prepoznati kao poziv za buđenje, priliku da nauči nešto o sebi i spozna sebe.
Što nam to ima za reći bol u donjem dijelu leđa?

Naše tijelo, mehanizmi njegovog djelovanja kao i povezanost uma sa tijelom, naprosto su zadivljujući.  
Razni znanstvenici i drugi veliki ljudi koji su se usudili razmišljati šire od uobičajenih koncepata i koji su svojim radom zadužili čovječanstvo, otkrivali su različite mehanizme i fiziološke procese kojima um (konkretno uvjerenja i emocije) uzrokuju tjelesnu bol.

Bilo da je riječ o znanstvenicima medicinske struke (John E.Sarno, J.Dispenza), bilo da je riječ o velikim ljudima koji su imali priliku pomagati jako velikom broju ljudi (Louise Hay), zaključci im se svode na slično: bolove u leđima uzrokuju neosviještene emocije niske vibracije poput tjeskobe (straha), ljutnje (bijesa), osjećaj nedostojnosti, kao i osjećaj unutarnjeg sukoba.

Naše tijelo bol koristi kao zaštitni mehanizam, njime skreće pažnju sa pretraumatične neosviještene emocije na tijelo. Tijelu je lakše trpjeti bol, nego se suočiti sa dotičnom emocijom ili traumatičnim iskustvom koje ju je uzrokovalo.

Zbog emocija niskih vibracija kao što su strah i bijes, uključuje se mehanizam „borbe ili bijega“, mehanizam preživljavanja, kontroliran od strane autonomnog živčanog sustava, uslijed kojega između ostalog, dolazi do sužavanja krvnih žila koje opskrbljuju kisikom strukture (mišiće, ligamente, živce) smještene oko kralježnice. Mišić kojemu je uskraćena čak i minimalna količina kisika, reagira grčem, napetošću i otuda nastaje bol.

Iz navedenoga možemo zaključiti kako uzroci za bol u donjem dijelu leđa ne leže u fizičkim oštećenjima, nego mnogo dublje, u našem umu i to dijelovima našeg uma koji nisu vidljivi svijesti.

Yogijsko učenje o energetskim centrima, čakrama, također nam može skrenuti pažnju na procese unutar uma, uvjerenja i emocije povezane sa pojedinom čakrom i poremećaje u tijelu koji nastaju u blizini njezinog djelovanja. Konkretno, probleme sa donjim dijelom leđa, zbog kojih bol nerijetko možemo osjetiti sve do stopala, povezujemo sa prva dva energetska centra.

Prva čakra, Muladhara, povezana je sa svim čvrstim, zemaljskim stvarima, a svjesnost unutar nje povezana je sa tijelom, zdravljem, fizičkom egzistencijom, materijalnom i financijskom sigurnošću, općenito sa opstankom fizičkog tijela.

Ukoliko, živeći svoj život osjećamo čvrstoću, stabilnost, materijalnu i financijsku sigurnost, podržanost i prihvaćanje od okoline i života općenito, onda energija našim prvim energetskim centrom nesmetano protječe i kaže se da imamo dobre temelje.

U posljednjih nekoliko mjeseci, uslijed pojave pandemije, javlja mi se sve više ljudi sa bolovima upravo u donjem dijelu leđa. Nažalost ni ja nisam izuzetak. U vremenu u kojem osjećamo strah, nesigurnost za svoj život i zdravlje i živote i zdravlje svojih bližnjih, veliku financijsku nestabilnost i neizvjesnost, doslovno nam je opstanak doveden u pitanje. Ako ste te sreće da živite u Zagrebu, pridodajte tome i potres. Doslovno nam se treslo tlo pod nogama, a neki su se suočili sa gubitkom krova nad glavom, rušenjem vlastitog poslovnog prostora, izvora zarade, moram priznati stvarno izazovno.

Kada smo blokirani strahom, naravno da nemamo preduvjete za kreativnost. Ni čovjek kao i nijedno drugo biće na zemlji ne razmišlja o stvaranju potomstva (kreativnost) ukoliko mu je goli opstanak upitan, a niti se upušta u užitak, zadovoljstvo i ugodu ukoliko njime vlada strah. Ako smo smrznuti od straha, naravno da nam nedostaje slobode kretanja, fluidnosti i napretka. Ovdje dolazimo do drugog energetskog centra, Shvadistana čakre, centra kreativnosti, ugode, fluidnosti, zadovoljstva, koji je smješten točno u donjem dijelu leđa.
Ukoliko osjećamo bol u donjem dijelu leđa, itekako zanimljivo za zamisliti se.

Yoga me naučila da se stvari oko mene ne događaju tak tako bez veze i slučajno, nego su uvijek odraz onog što postoji u meni. Tako da su sve krize, samo prilika za rast i izdizanje iz osobnih ograničenja i krivih shvaćanja.

Kako bismo upoznali svoj um, prihvatili ga i u ljubavi i razumijevanju dozvolili negativnim emocijama da dođu na nivo svijesti, yoga nam pruža mnoštvo „alata“:

• Yoga nidra, tehnika dubokog opuštanja tijela u kojoj tijelo kao da spava dok je um budan, omogućava nam da skrenemo pažnju sa tijela i utonemo u dubine sebe.
• Tehnike meditacije pomažu nam da se izdignemo iznad našeg uma i spoznamo svoju pravu Božansku prirodu.
• Yogijski sveti spisi, interpretirani i objašnjeni od strane vjerodostojnog učitelja, mogu nam proširiti vidike, otvoriti svijest i pomoći nam da dođemo u kontakt sa Apsolutnim istinama o načinu kako funkcionira naš svijet.
• Sve emocije niske vibracije nastaju kao pogrešne pretpostavke, nerazumijevanja događaja iz ranog djetinjstva, krivih interpretacija u koje smo čvrsto povjerovali. Kada shvatimo da smo Božanska djeca, da nam je iz čiste ljubavi darovan život kojeg živimo na ovom prekrasnom svijetu koji se, opet iz čiste ljubavi, svakoga trenutka stvara za svakoga od nas i da nas Moć koja nas je stvorila podržava u svakom  trenutku i daje nam sve što nam je potrebno, tada u našem životu nema mjesta za strah i tjeskobu. Kada osjetimo emocije visoke vibracije kao što su bezuvjetna ljubav, zahvalnost, duboko razumijevanje i prihvaćanje tada u našem životu više nema mjesta za ljutnju i bijes. Kada osvijestimo da smo vječno Božansko biće, tada nestaje i osjećaj manje vrijednosti..

 
Stvarno je široka paleta „alata“ koje nam yoga može ponuditi za rješavanje problema u životu pa i boli u leđima, a mi smo se dotaknuli samo djelića.. Plod čistog neznanja je ograničavati yogu samo na asane i vježbanje tijela, kada je yoga uistinu neiscrpan izvor znanja, konkretnih uputa i alata koji su nama ljudima dani kako bismo živjeli svoje živote iz viših razina svijesti.

Autor: Gordana Pikutić

19 je sati i 45 minuta. Vodim sat yoge i gledam novu grupu svojih polaznika kako se, sjedeći zatvorenih očiju, opuštaju i umiruju dah nakon serije asana. Na moju napomenu da opuste ramena, svi, ali baš svi spuste ramena za barem jedan centimetar. Jadna naša ramena!

Načinom života i razmišljanja, naviknuli smo ramena, odnosno mišiće koji ih drže podignutima, na konstantan rad. Niti jedan skeletni mišić u ljuskom tijelu nije stvoren da radi u režimu konstantne kontrakcije, a naša ramena rade upravo to, stoga nije ni čudo što nas bole.

Kako bismo si mogli pomoći, razmotriti ćemo dva najčešća uzroka nastanka boli, a kasnije i treći.
 
Na radnom mjestu, kada sjedimo za radnim stolom, bilo da radimo za računalom, ispravljamo ispite iz matematike, šivamo haljine i vjenčanice ili pak provodimo mnogo vremena u automobilu, zauzimamo specifičan položaj u kojem glavu gurnemo malo naprijed.

Možda zvuči malo neobično da glava pomaknuta par centimetara naprijed može biti uzrokom boli u ramenima, ali događa se sljedeće.

Kada glavu pomaknemo samo 2,5 centimetara prema naprijed, budući da više nije u ravnini sa kralježnicom, mišići stražnje strane vrata, od koji se neki vezuju i za ramena pa čine mišiće stražnje strane ramenog pojasa, osjećaju i nose opterećenje od čak 6 kilograma! Ako pomaknemo glavu još dodatnih 2,5 cm, to opterećenje se penje na 12 kilograma. Zamislite da osam sati dnevno držite u ruci uteg od 6  ili čak 12 kilograma, naravno da bi vas na kraju dana ruka boljela.

Osim položaja glave, razmotrimo još nešto..
 
Naše ruke, točnije šake i prsti, su jednostavno čarobni! Ni jedno biće na Zemlji nije obdareno ni približno dobro razvijenom finom motorikom šake kao mi, ljudi.

Pogledajte samo što sve možemo! Možemo isplesti šal, napisati pismo, nacrtati nevjerojatnu sliku, natipkati više od 50 riječi u minuti, isplesti djetetu pletenicu, ošišati nekome kosu, nacrtati tušem za oči crtu iznad trepavica. Sve su to i još mnogo više od toga, pokreti fine motorike. Ne biste vjerovali, ali i tu su nam potrebna ramena.

Naime, kako bismo izveli neki pokret ili radnju fine motorike, potrebno je podići i fiksirati ramena. Glavni mišić fiksator ramenog pojasa je trapezasti mišić, m. trapezius, veliki površinski mišić u obliku trapeza, smješten na gornjem dijelu leđa i stražnjem dijelu vrata. Ako su nam pokreti fine motorike, kao što su rad na računalu, šišanje, šivanje itd. ,struka i ako ih radimo osam i više sati svaki dan, naši fiksatori ramena su u konstantnoj kontrakciji. Ramena odrade napeta cijelu smjenu, a budući da u pokrete fine motorike spada i tipkanje po pametnom telefonu, ramena nastave raditi i kada mi dođemo kući.​

Kako bi ušli malo dublje u problematiku, spomenuti ću i treći česti razlog nastanka napetosti i boli u ramenima. On nije rezerviran samo za ljude koji obavljaju uredski i slične poslove, naime dotiče se sviju nas. Radi se o važnom evolucijskom mehanizmu, koji, iako je odgovoran za naš opstanak kao vrste kroz povijest, igra veliku ulogu u nastanku raznih modernih tegoba i usko je povezan sa napetošću u ramenima.

U davna vremena, kada bi naš davni predak u svom okruženju osjetio opasnost, bila to ugroza od strane neprijatelja ili divlje životinje, njegov organizam bi refleksno reagirao na specifičan način, idealno ga pripremajući na borbu s opasnošću ili bijeg od nje. Ta vrsta refleksne reakcije, evolucijski mehanizam koji nam je omogućio opstanak, prisutan je i danas, a naziva se mehanizam borba-bijeg.

Mi se danas ne suočavamo sa napadima divljih životinja, ne branimo se rukama i nogama od neprijatelja koji nam je došao na kućni prag ukrasti hranu, ali se suočavamo sa raznim drugim situacijama, koje u nama izazivaju jednaki osjećaj nelagode, straha ili bijesa i samim time jednaku refleksnu reakciju organizma u kojoj naše tijelo zauzima borbeni stav.

Kada osjetimo navalu negativnih emocija, bilo da se nađemo u konfliktnoj situaciji ili se naglo prestrašimo u prometu, bilo da osjećamo pritisak sa strane nadređenog ili se posvađamo sa bračnim partnerom, dolazi do aktivacije  simpatičkog dijela našeg autonomnog živčanog sustava, odgovornog za uključivanje mehanizma borba-bijeg sa cijelim nizom organskih reakcija.

Autor: Kristijan Kolega (Kakudmi das)